Jedan od najistaknutijih događaja prošlog tjedna, smrt je mlade influencerice i youtuberice Kristine Đukić (21!). 700 tisuća pretplatnika brojka je koja svjedoči o njenom radu, upornosti i dosegu koji je Kristina imala.
Istaknuo bih kako ne ulazim tematiku i aktivnosti koje je streamala, jer jednostavno nemam vremena analizirati njen rad, ali to nije ni bitno za ono što želim s vama podijeliti.
U knjizi “Odgovorno oglašavanje” (2015.) autora Kamilo Antolović i Predrag Haramija, a koja govori o pravu i etici u tržišnom komuniciranju, u poglavlju o djeci i mladima stoji:
” Jedan aspekt pogleda na etiku temeljen na dužnosti je važnost tretiranja drugih. Drugim riječima, neiskorištavanje drugih, već njihovo tretiranje s poštovanjem koje zaslužuju kao ljudska bića. „Ne čini drugome što ne želiš da se tebi čini“ temeljni je etički zahtjev poznat kao „zlatno pravilo“. Taj etički zahtjev ima niz mogućih primjena u svijetu tržišnih komunikacija. “
…
“Posebno je zabrinjavajuće da su danas oglašavanju posebno izložena djeca. Djeca su svakodnevno izložena porukama često neprikladnog sadržaja koje se emitiraju upravo u vrijeme kada su ona ispred TV ekrana, objavljuju se u djeci dostupnim tiskovinama i u prostorima u kojima borave, a posebno se uočava snažan utjecaj i korištenje mobilnog oglašavanja.”
….
“Djeca su posebno osjetljiva skupina u društvu. Njihov prag kritičke prosudbe oglašavanja znatno je niži nego u odraslih osoba. Utjecaj masovnih medija na mlade vrlo je jak, pa tako i oglasa. Djeca oglase i poruke često shvaćaj ozbiljno i lako se povode za njima.”
Posebno ističem sljedeći citat:
“Od malih nogu nameću im se potrošačke navike i uvjerava da tek kroz posjedovanje određenih stvari u potpunosti pripadaju svojoj generaciji. Korporacije, zajedno s medijima, djeci ne nude samo svoje proizvode, već i način života. Niz je proizvoda (najčešće brendova velikih korporacija) koje djeca danas naprosto moraju imati da bi bila prihvaćena od svojih vršnjaka.”
I milenijalci i Z generacija imaju nekoliko zajedničkih problema; oni su često:
1. prazna baterija na smartphoneu,
2. nedostatak pristupa internetu,
3. želim sada, želim sve
A jesmo li svjesni da je jedan od najvećih problema influencera (koji su uglavnom i milenijalci i Z generacija), HEJT?
Jesu li i sami influenceri svjesni da nose odgovornost u svojoj popularnosti? S obzirom na kontekst koji se veže uz smrt mlade Kristine, očito je da nisu. Očito je da nisu ni svjesni kako sa svojim ponašanjem, neodgovornim ponašanjem i sami sudjeluju u kreiranju tog hejta.
Prag punoljetnosti koji je zakonski definiran s navršenjem 18-te godine života nije bez razloga. Razlog je jasan, djeca i mladi do svoje punoljetnosti nisu izgrađene osobe koje su u stanju promišljati o svojim postupcima, zbog toga su za njihovo ponašanje do 18-te godine odgovorni roditelji za koje se pretpostavlja da će im do njihove punoljetnosti pomoći razviti te osnovne društvene vještine.
Prag punoljetnosti nekada i danas je i dalje 18 godina, no djeca i mladi danas i nekada ne odrastaju i identičnim uvjetima. Mislim da ćete se složiti (ovisno kad ste rođeni) da 21 godina života (koliko je Kristina imala) nije ni blizu 18-toj dečka ili djevojke rođene 50-tih…
Doseg naš svagdašnji.
Doseg, vrijeme, rezultati. Utrka je koja je uvijek prisutna u agencijskom životu svakog tko se bavi oglašavanjem. Koliko je ljudi vidjelo? Koliko je vidjelo više od jednom? Koliki je feedback? Više s mobitela ili s računala? Geolokacija? Itd., itd., itd.
Veći doseg za svoj cilj ima samo jednu stvar, a to je prodaja ili povećanje prodaje. Nekoliko stotina tisuća pratitelja je dobar razlog zašto neka kompanija, odnosno, agencija za oglašavanje želi raditi baš s tim influencerom.
Postavlja se pitanje; je li ovaj nemili događaj koji se zbio prošli tjedan, zajedno s nizom sličnih o kojima znamo čitati u medijima, dovoljno jak razlog da se kompanije i oglašivači (financijeri) zapitaju jesmo li kao društvo stasali da svojim primjerom utječemo na ponašanje influencera i samim tim njihovih pratitelja?
Šteti li našoj reputaciji što se ime našeg branda veže uz kreatora sadržaja koji je javno vrijeđao i omalovažavao, usudim se reći – dijete, koje si je zbog toga oduzelo život?
Važno je za ponoviti ovaj citat:
“Drugim riječima, neiskorištavanje drugih, već njihovo tretiranje s poštovanjem koje zaslužuju kao ljudska bića. „Ne čini drugome što ne želiš da se tebi čini“ temeljni je etički zahtjev poznat kao „zlatno pravilo“.”
Iz svega navedenog proizlazi:
Kompanije trebaju prestati financirati neetične kreatore sadržaja.
Kompanije danas paze na razne detalje. Ima li njihov dobavljač određene certifikate, jesu li sirovine koje dolaze iz trećih zemalja sirovine koje u neljudskim uvjetima proizvode djeca, ima li kompanija smjernice za održivi razvoj itd.
Vrijeme je. Vrijeme je da kompanije i njihovi oglašivači prestanu angažirati i time financirati influencere ako se pokaže da taj influencer ne poštuje odavno napisano “Zlatno pravilo” etičkog oglašavanja, pa nazovimo taj certifikat kako god želimo.
Kreatori sadržaja su direktno odgovorni za hejt koji nastaje ispod njihovih proizvoda, ispod njihovog streama, ispod njihove fotografije i videa. Oni su odgovorni za hejt, oni ga moraju prevenirati i micati, i ne dozvoljavati da se drugi nadovezuju šireći taj hejt u daljnjem komentiranju. Da ne govorim posebno o tome, da onaj koji kreira sadržaj koji sam po sebi omalovažava i vrijeđa, mora, ne treba, on mora odgovarati za takvo ponašanje.
Ljudi će odmah reagirati na onoga koji vrijeđa i omalovažava u javnom prostoru i policija će odraditi svoje. No kada se to događa na ekranu ostajemo indiferentni. Još uvijek doživljavamo ekran kao medij koji prenosi jedino filmske fikcije. Jer iskreno; koja je razlika od osobe koja to čini na glavnom gradskom trgu ili one koja to streama? Nisu li zbog svoje dostupnosti oba javna?
Našem društvu predstoji sazrijevanje stava kako ni u javnom prostoru, ni na ekranu, takvo ponašanje nije prihvatljivo, kako takvo (opetovano) ponašanje može utjecati na pojedinca (djecu i mlade) do te mjere da rezultira samoubojstvom.
Kompanija koja svjesno odabire i financira influencera koji kreira neetični sadržaj, indirektno je odgovorna za njegovo postojanje, i nosi suodgovornost za sve oblike reakcija proizašle iz tog sadržaja.
Kompanije koje će od kreatora sadržaja tražiti monitoring komentara i sprječavanje hejta (jedno je sloboda izražavanja, a drugo vrijeđanje i omalovažavanje) te kompanije koje neće raditi s kreatorima vrijeđajućeg i omalovažavajućeg sadržaja direktno će utjecati na promjenu obrasca ponašanja i kreatora sadržaja i njihovih pratitelja. Prestanimo hraniti ono što nas ubija.
A na nama je da razmislimo hoćemo li drugi put kada takav sadržaj vidimo, nastaviti skrolati ili svajpati, ili možemo nešto i učiniti.